U nakladi Đakovačkoga kulturnog kruga izašla je nova knjiga duvanjske spisateljice Ivane Ćurić. Riječ je o knjizi Moj tata superheroj koja sadrži 50 priča za djecu, a koje objavljuju Cvitak i Mak.
Korekturu je radila Marija Papić, ilustracije Lana Ćurić, a pogovor je napisao prof. Krešimir Tabak.
„Rekla sam vam da postoje djeca koja vole knjige“, poručuje u svojoj knjizi kratkih priča književnica Ivana Ćurić. Nakon dva romana za djecu i mladež: Folirant u razredu (2020.) i Sedmero znatiželjnih (2021.) ovaj put spisateljica se obraća najmlađoj čitateljskoj publici, onoj koja tek kreće u školu i ulazi u čudesni svijet čitanja, svijet u kojem je sve moguće i sve ostvarivo. U tome će im zasigurno pomoći i ova knjiga nazvana po istoimenoj priči „Moj tata superheroj“. Ovaj naslov odašilje poruku da su oni koje volimo i koji se brinu za nas – izdvajajući za nas ne samo novce i svoje vrijeme već i svoju ljubav – stvarni superheroji. Svijet nove knjige Ivane Ćurić je svijet u kojem još uvijek postoji ne samo roditeljska, nego i ljubav djedova i baka. Ta ljubav tako toplo grije u danima odrastanja i čini svako mjesto na svijetu lijepim i ugodnim za život, ma kako malo i siromašno bilo. Dio ovih priča već je našao put do malih čitatelja i čitateljica u časopisima za djecu „Mak“ (Zagreb) i „Cvitak“ (Grude). To neće umanjiti radost čitanja za svu djecu koja vole knjige, kao ni za one odrasle koji nikada nisu izgubili onu čudesnu nit koja ih povezuje s plemenitim i prekrasnim svijetom djetinjstva, ističe prof. Mirko Ćurić.
U nastavku donosimo i predgovor ovom djelu koji je napisao prof. Krešimir Tabak:
MOJ TATA SUPERHEROJ – PRIČE KOJE BUDE EMPATIJU I ODRASTANJE ČINE ZABAVNIM
U svim klasičnim kulturama glavno sredstvo moralnoga obrazovanja bilo je pripovijedanje priča, a književna imaginacija uvijek je bila protuteža utilitarnom obliku života. Današnje mlade generacije pred velikim su izazovima. Medijalizacija je zahvatila sve segmente života te zajedno s digitalizacijom nosi brojne potencijale koji se nepovoljno odražavaju na dječji razvoj. Stoga je i danas pitanje o moralnom obrazovanju djece jedno od gorućih. Odgovor se na to pitanje dijelom nazire u formativnim školskim predmetima i njihovim sadržajima, među kojima se posebno ističu oni koji dolaze iz književnosti. Lijepa je riječ uvijek životu davala humanističku puninu i gradila bedeme nade u borbi protiv oluje predrasuda i mržnje.
Izazov stvaranja literarnih sadržaja kako za odrasle, tako i za djecu prihvatila je Ivana Ćurić, spisateljica koja nakon dvije zbirke briljantnih humoreski i dva romana za djecu objavljuje i knjigu kratkih priča. Riječ je o zgodama i nezgodama mališana osnovnoškolskoga uzrasta. Pozornica većine priča školska je učionica u kojoj se odvijaju živopisni događaji, mjesto u kojem klinci uče školske, ali i životne lekcije, a u isto vrijeme doživljavaju nezaboravne zabavne trenutke. Dinamika odrastanja jednako je vibrantna i u obiteljskom okruženju, zajednici u kojoj susrećemo sve motive zdravoga odgoja, kako kritičko i autoritativno raspoloženje roditelja, tako i njihovo bezrezervno strpljenje, otvorenost u dijalogu te bezuvjetnu ljubav i podršku.
Iako je svaka priča posebna tematska cjelina, sve ih odlikuje laka mogućnost uprizorenja, jednostavan, ali u isto vrijeme bogat i plastičan pripovjedački stil, uzbudljiv zaplet koji čitatelja drži u napetosti i nestrpljenju. U tom trenutku redovito se pojačava čitateljska znatiželja kao i unutrašnja mobilizacija praćena pitanjem što je bilo dalje? Rasplet je gotovo uvijek nepredvidiv, ali u isto vrijeme pozitivan, poučan, a često i humorističan.
Zajednička je crta svih priča i kolegijalnost autoričinih junaka, njihova otvorenost i usmjerenost jednih na druge. Upravo zahvaljujući vršnjačkoj uzajamnosti, dječje zgode samim akterima stvaraju zdrav i snažan osjećaj vlastite vrijednosti, a nezgode im postaju podnošljivije. Ako i dođe do izvjesnoga stupnja nezaobilaznoga međuvršnjačkoga zadirkivanja i netrpeljivosti, kao deus ex machina uvijek se pojavi učiteljica. S ljubavlju prema djeci i autentičnim osjećajem za iskrenost, hrabrost i pravednost, ona vršnjački kontakt uvijek dovede u ravnotežu. Njezinu pak ulogu u kućnom okruženju preuzimaju kako roditelji tako i djedovi i bake.
Priče književnice Ćurić, svim učiteljima raspoložive su kao neiscrpan resurs za unaprjeđenje nastave, djecu zabavljaju i uče pozitivnim životnim vrijednostima: kolegijalnosti i suosjećanju, a ni nas odrasle ne ostavljaju ravnodušnima, nego nam bude uspomene na vlastito djetinjstvo i potiču nas da promislimo i obnovimo osobine koje život čine vrijednim i potpunim.
Tomislavcity/MZ Mrkodol
