Ogromna ljubav prema zavičaju, rodnome Mrkodolu, životinjama i poljoprivredi općenito, odredila je životni put Drage Vučura i njegove obitelji.
– Najbitnije je da čovik u životu radi ono što voli i da mu Bog da zdravlja, a ja sam Bogu fala sritan! Uživam u onome što radim, a ne sićam se kad sam zadnji put bio bolestan! – veselo nam priznaje ovaj marljivi čovjek dok njegova supruga Cela potvrdno kima glavom.
Njih dvoje se više od dvadeset godina zajedno bave poljoprivredom. Težak je to posao koji iziskuje puno muke i truda, ali se oni ne žale. Naprotiv!
– Poljoprivredom se bavimo oduvik, više od dvadeset godina. Krenuli smo od nule, a danas nam je puno lakše jer su naša četiri sina sada već odrasli ljudi, svi su samostalni, rade i pomažu nam kad imamo više posla – zadovoljan je ovaj skladan bračni par, koji je zbog svoje vedre naravi i sklonosti da svima priskoče u pomoć, omiljen u cijelome selu.
Za razliku od većine, oni se ne mršte na životne prilike u zavičaju.
– U zadnje dvije godine puno je lakše nego prije jer nam država pomaže. Mi smo doduše još uvijek malo gospodarstvo, ali svake godine sve više rastemo i razvijamo se. Za sada imamo sedam krava, koje uzgajamo u dvije stare pojate, no ove smo godine udarili temelje za novu, veću i moderniju štalu koja će nam, ako Bog da, uvelike olakšati posao i omogućiti uzgoj većega broja grla.
Nisu nezadovoljni ni otkupom mlijeka.
– Otkad je Puđa preuzeo otkup mlijeka, novac redovito sjeda na račun. Mi mlijeko slabo koristimo pa uglavnom sve prodamo, iskreno priznaju.
– Imamo i sve strojeve koje trebamo, a uzgojili smo i dvadeset tri svinje, čak pet više nego lani, i sve smo ih prodali! – zadovoljno nam govore. Velika zainteresiranost za svinje domaćega uzgoja ovoga gospodarstva uopće ne čudi jer oni svoje svinje ne hrane koncentratom.
– Događalo se da ljudi dolaze vidit čime ih hranimo, meni to ni malo ne smeta! -tvrdi Drago koji za svoju stoku uvijek pripremi velike zalihe hrane.
– Pet svinja lani smo držali i priko zime, a ako Bog da tako namjeravamo i ove godine. Hrane imamo, a ja u tom poslu zbilja uživam i ništa mi nije teško! – smije se Drago i nudi nas svojim domaćim vinom.
– Ovo je dvadeset i treća godina da proizvodimo svoje vino i rakiju. Rakiju prodamo, a vino pravimo isključivo za vlastite potrebe – složno priznaju dok u kuću pristižu novi gosti. Nismo ih dugo zadržavali pa smo s njima kratko obišli gospodarstvo kojim se s pravom ponose.
– Ostalo je još par svinja, svi su zaručeni i čekaju svatove! – smiju se ovi dobroćudni ljudi vedroga duha koje smo ostavili da svoje dnevne poslove privedu kraju. Druženje s njima bilo nam je izuzetno ugodno i poticajno. Budi nadu u bolje sutra i vjeru u jednostavne, dobre i marljive ljude kojih itekao još uvijek oko nas ima.
Tomislavcity
